Većina ljudi je čula za većinu fobija. Spomenite klaustrofobiju, socijalnu fobiju ili arahnofobiju i svi poprilično znaju o čemu govorite. Spomenite agorafobiju i većina ljudi će samo odmahnuti glavom.
Zbog toga, mnogim ljudima koji dobiju agorafobiju često je potrebno godinu dana, a u nekim slučajevima i mnogo godina, samo da otkriju što nije u redu s njima. Budući da su simptomi panike i tjeskobe koji dolaze s agorafobijom tako fizički, ljudi koji dobiju agorafobiju obično posjećuju niz liječnika koji pokušavaju pronaći dijagnozu. Budući da liječnici obično nisu obučeni za dijagnosticiranje agorafobije, a kamoli anksioznih poremećaja, agorafobija je imala vremena duboko se ukorijeniti u većini ljudi prije nego što znaju dovoljno o poremećaju da traže odgovarajući tretman i oporavak.
U svjetlu ovoga, evo nekih osnova o agorafobiji:
Agorafobija je “tjeskoba ili izbjegavanje mjesta ili situacija iz kojih bi bijeg mogao biti težak (ili neugodan) ili u kojima pomoć možda neće biti dostupna u slučaju napada panike ili simptoma sličnih panici.” (DSM-IV)
Agorafobija je vrsta anksioznog poremećaja. Izraz “agorafobija” dolazi od grčkih riječi agora, što znači “tržnica”, i fobija što znači “strah”. Doslovno prevedeno kao “strah od tržišta”, ljudi s agorafobijom boje se otvorenih ili javnih prostora.
U stvarnosti, većina ljudi s agorafobijom ne boji se toliko otvorenih i javnih mjesta koliko se boji napadaja panike u tim okruženjima, posebno okruženjima u kojima možda nema nikoga tko bi mogao pomoći u slučaju napada panike ili stvarnog napada. hitan slučaj.
Najčešći simptomi agorafobije su:
1) Napadi panike: Razdoblja intenzivnog straha, obično traju oko deset minuta (ali ponekad i dulje).
2) Ponašanje izbjegavanja: izbjegavanje mjesta i situacija iz kojih je teško pobjeći ili od kojih bi moglo biti neugodno morati iznenada otići. Najčešće je to zato što se boje napadaja panike ili neočekivane katastrofe i da neće moći dobiti pomoć ili pobjeći.
3) Razvijanje “sigurnih” ljudi: Osobe s kojima je agorafobična osoba dobro poznata i s kojima se osjeća emocionalno bliska. “Sigurne” osobe su obično roditelji, supružnici, djeca ili bliski prijatelji i rođaci.
4) Razvijanje “sigurnih” mjesta: Mjesta u kojima se agorafobična osoba osjeća psihološki ugodno. Najčešće sigurno mjesto za nekoga s agorafobijom je njegov ili njezin vlastiti dom.
5) Skeniranje: Opsesivno praćenje vlastitog tijela u potrazi za čudnim ili neuobičajenim simptomima.
6) Strah od samoće: Ovo je povezano sa strahom da nema nikoga tko bi mogao pomoći u slučaju napada panike ili stvarnog hitnog slučaja.
Ako sumnjate da vi ili netko koga poznajete možda imate agorafobiju, nemojte gubiti vrijeme na učenje o poremećaju. Istraživanja su pokazala da što prije započnete proces oporavka, veće su šanse za uspješan oporavak.